© 2020 Copyright by Marija Pizdarija

Uskoči na mailing!
Search
  • marija brkić

New York, Boston i Washington D.C.

Updated: Apr 3, 2019

Megalomanska zemlja, megalomanski gradovi, megalomanska kava, sve je megalomansko, a zato je i posebno!

Top of the Rock!

Dugo smo razgovarale, mama i ja, smišljale, razmišljale, nismo htjele same, željele smo da nas ide više, pogađate gdje?! Naravno New York. Velika želja mame, naravno i moja, nisam se bunila nimalo. Na kraju smo se uspjeli dogovoriti. Idemo, mama, moja najbolja frendica (Marina) i mamine frendice Anita i Seka, nas 5, planiramo putovanje života, preko bare. :D


Uzbuđenje je raslo iz dana u dan, planiralo se mjesecima unaprijed, ipak je to jedno veliko putovanje, želiš biti spreman na sve. Prvo smo aplicirale za vizu, nismo imali problema oko toga, svi smo imali razlog za povratak u HR i tako smo mi dobili na 10 godina (vjerujem da im je to najčešći rok koji daju). Viza je bila u džepu pa smo mogli istraživati letove i koje su nam najbolje opcije. Putovanje smo isplanirali u 10. mjesecu, od 20.10. do 3.11.2017. godine. Nismo se dugo mučile, najjednostavnija i najpovoljnija opcija bio je let Air Serbia-om izravno do NY-a. Kupujemo mi karte par mjeseci ranije, za 520€ - povratni let Zagreb - Beograd -New York (mislim da jeftinije i nismo mogli proći). Avion je bio odličan, udoban, poprilično mjesta za noge, dobra klopa, ma sve super.


Smještaj? Tu je već bilo malo više zezancije, potrage, što ćemo, gdje ćemo?! Nakon konstantnog googlanja odlučujemo se ipak za apartman koji pronalazimo preko Home Away-a (stranica slična Booking-u) u Brooklynu. Odličan apartman za petero, 1 kupaona i 1 wc, veliko dvorište ispred (pogotovo za pušače - dušu dalo), cijena apartmana po osobi za 2 tjedna nam je bila 4.800kn, što za jedan New York stvarno nije puno. Brooklyn je super kvart, imali smo svaki dan poprilične vožnje ali kako i nećeš, ipak se radi o New Yorku, sve je daleko, na to se navikneš i samo pičiš dalje.


Kad smo već tamo 2 tjedna, zamisao je bila da vidimo još nešto, odabir je naravno pao na Boston, grad koji sam oduvijek htjela vidjeti, zašto? Ne znam ni sama, uvijek je imao posebno mjesto (možda zbog raznih filmova i serija) pa je to bio najlogičniji odabir. Washington je isto blizu, možemo skoknuti i do njega, tako ja nagovaram curke! Ovo nam je idealna prilika. Posjetili smo Boston i D.C. na jedan dan, karte za let kupili smo prije nego smo došli u N.Y. tako da se tamo nismo morali oko toga brinuti. Za 120€ po gradu povratne karte, let s Deltom. Organizacija nas je dobro krenula pa smo nastavili u tom smjeru, kupujemo si New York pass za 1000kn za 5 dana ( iskaznicu za većinu znamenitosti koje smo odlučile vidjeti), taman je bila neka akcija pa smo pass dobili i nešto povoljnije. Jedino što smo morali napraviti kad smo stigli u N.Y. bilo je uzeti kartu i snađi se druže, brige oko ulaznica, karata, itd. nije bilo, :)


Ne mogu da se ne osvrnem na vrijeme koje nas je stvarno poslužilo, bilo je toplo i većinu vremena sunčano. Jedan dan nam je baš jako padala kiša i smočili smo se kao miševi ali ostatak vremena nemam se na što požaliti. Da sam birala temperature ne bi ih bolje odabrala.


Kad opališ prvi i drugi selfi preko bare, onda to izgleda ovako:

Stigli smo u New York i sad se trebalo dovući do apartmana, izađeš s aerodroma, 100 taxi službi, na stotine drugih prijevoznika, a svi ti nude prijevoz po nekim svojim cijenama. Nama je trebao veliki kombi, ipak nas je 5 i imamo velike kofere, dolaze do nas jedni, pa drugi pa treći, nude nam prijevoz, a cijene, abnormalne, odbijamo, tražimo nešto razumno i nađemo. Neki ogroman terenac, lik skroz simpa i pristojan, 80$ za nas pet do smještaja.


Vozili smo se jedno 40 minuta. Stižemo do apartmana, tamo nas čeka lokot iz kojeg moramo uzeti ključ kako bi mogli ući u apartman. Uputstva i lozinku smo dobili na mail par dana prije dolaska. Otključamo lokot i uzimamo ključ te pokušavamo ući u apartman. Pokušavamo, napominjem još jednom. Vrtimo mi taj ključ u jednu stranu pa u drugu stranu, pa vučemo vrata na sve moguće strane ali ne ide. Gledamo se, ništa nam nije jasno, nas je pet i niti jedna ne zna otključati vrata. Mislile smo da se netko zeza s nama, što ćemo sada? Dobra stvar u svemu tome je da je vozač koji nas je dovezao i dalje bio parkiran ispred apartmana te je pričao na telefon. Dolazim ja do njega i molim ga za pomoć. Otključava nam vrata i pokazuje tehniku kako se to kod njih radi. Stvarno smo se osjećali malo glupo ali što ćeš. Nemojte me pitati da vam objasnim kako se otključavaju jer i dalje ne znam :D


Ulazimo napokon u apartman! Nakon 10 sati leta, povlačenja po aerodromu i vožnje gradom kroz gužvu ostajemo ugodno iznenađene. Sve je bilo i bolje nego na slikama, čisto i uredno, a kreveti udobni, u tom trenutku to nam je bilo najbitnije. Trebalo je napuniti baterije za istraživanje sljedeći dan s obzirom na to da smo stigli navečer.



Lagano krećemo u akciju, iz dana u dan. N.Y. je ogroman, treba obići sve što smo naumili. Prvi dojam je da ti je većina stvari poznata, naravno siluju nas time u filmovima i serijama i osjećaš se kao da si doma. Super je osjećaj kada sliku s tv-a zamijeniš za onu uživo. Amerikanci su stvarno ljubazni i susretljivi, spremni pomoći i pokazati put ako vide da se ne snalaziš najbolje. Svaki dan smo si napravile popis što vidjeti sljedeći dan i pokušali se držati toga jer je grad ogroman i treba puno vremena da dođeš do određene destinacije.

Došli smo u centar i hodamo po 5th Avenue, prvi dojam je ajme što je to, zamišljala sam ju drugačije i blještavije, tako ju barem prikazuju na televiziji. Nakon dužeg hodanja i istraživanja dojmovi se popravljaju i počinješ sve više upijati atmosferu, život, mirise... i onda to postaje druga priča i sasvim novi dojam. Kako hodaš različitim ulicama sve je poprilično prljavo, ima puno beskućnika, mnogi od njih nasred ulice i šmrču bijeli prah (koja god vrsta to bila) što me iznenadilo. Nemaju krov nad glavom, a imaju za drogu?!


Nakon što svaki dan nailaziš na to postane ti normalno, već se navikneš na okolinu, a i na neugodne mirise. Neki dijelovi su poprilično prljavi, ipak je kod njih praksa da smeće iznose na ulicu određene dane u tjednu, to zna biti HRPETINA crnih vreća za smeće svugdje po ulicama. U početku ti je to totalno odvratno i misliš si pa mi smo Europa za njih, i stvarno jesmo, za neke stvari smo miljama od njih ali na kraju krajeva oni su za neke stvari miljama ispred nas. Tako to ide u krug.



Po ulicama je jako puno i onih koji zabavljaju svojom pojavom, od break dancera do uličnih svirača, glumaca, ma svega. Ne možeš da ne zastaneš svako malo i uživaš u tome, uživaš u tom trenutku i svim čarima koje ti taj grad pruža. Ima čak i gole ekipe, na Times Squareu smo nailazili i na takve, ni to ti nije čudno, samo si kažeš, a ludi Amerikanci! :D


Sve je veliko, sve je megalomanski, počevši od obične kave. Naručiš si "malu" kavu i dobiješ pola litre, dovoljno da nas pet uživamo u jednoj kavi. Prvih par dana smo bile blesave pa smo se nadale ma to je samo na ovom mjestu, na kraju shvatiš da je svugdje i onda jednostavno uzmeš 2 kave i 3 prazne čaše i raspodijeliš kavu, eventualno ako i ti nisi megaloman pa ti je 3 litre kave taman!


Obišli smo mi svašta, neke stvari i znamenitosti ću posebno izdvojiti, a neke ću samo spomenuti, kao što su: SoHo and Chinatown, Madame Tussauds (nije neki, može ga se i preskočiti), St. Patricks Cathedral (predivna katedrala), Big Bus (sjednete i vozite se po NY-u, izađete gdje vam srce poželi, super način za obilazak), 9/11 Memorial (osjeti se nešto čudno u zraku dok si tamo), MOMA i The MET (nisam neki fun muzeja pa mi ovo nije bilo nešto super ali onaj tko voli ovo će mu zasigurno biti doživljaj), Rockefeller Center (kad si ispred čekaš Kevina da zaurla Moooom! :D), Grand Central Terminal (postoje 2 kuta u velikoj dvorani, jedna osoba stane u jedan, a druga osoba dijagonalno u drugi kut, horda ljudi prolazi, ogromna je buka, pričaš sasvim normalno kao da je ta druga osoba do tebe, a udaljeni ste poprilično. Međutim, čujete jedan drugoga što pričate, dojmljivo zar ne?! - to su mali tips and tricks). Wall Street me nije posebno oduševio, osim Bulla na kojeg se svi lijepe, pa tako i mi, kažu ako ga uloviš za j*j* donosi sreću! Nadamo se da nismo bezveze lovili. :D


Empire State Building i Top of the Rock

Obzirom da postoje dva "vidikovca", i Empire i Top of the Rock, dogovorile smo se da ćemo na jedan ići po danu, a drugi po noći kako bi imale fotke i pogled iz dnevne i noćne perspektive. Na Empire smo išli po noći, pogled je zapanjujuć, cijeli grad ti je pod dlanom, sve svijetli, jednostavno moćno. Isto je i po danu, bolje se vide određene građevine ali svejedno je pogled savršen i ostane ti urezan u pamćenje zauvijek.


Brooklyn Bridge

Brooklyn bridge nije nimalo kao s filmovima i serija, vjerujte mi još je bolji uživo! Stojiš na njemu i osjećaš se kao mrav, doslovno! Horde ljudi prolaze, slikaju se, svi žele zauvijek zapamtiti taj trenutak, još kad te potrefi predivan sunčani dan i jedno 24 stupnjeva, shvatiš da imaš sreće.



NY Water Taxi

Naravno da smo htjeli vidjeti NY i s vode, uzimamo NY Water Taxi i vidimo sve bitne znamenitosti iz "vodene" perspektive. Od Empire State-a, kipa slobode, Brooklyn Bridge-a, Manhattan bridge-a, Chrysler Building-a do južne luke. Bilo bi još bolje da nam je dan bio ljepši i da nije bilo malo "uzburkane" vode ali preživjeli smo. Svaka preporuka!


Statue of Liberty and Ellis Island

Kip je ogroman, otočić je super uređen, što god napišem ne može dovoljno opisati taj doživljaj kad gledaš u njega tj. nju iz te blizine. Preporučujem da si ranije nabavite ulaznice kako bi mogli ući u sam kip koji u sebi sadrži vidikovac. Mi smo to previdjele, a nismo mogle kupiti kad smo već bile tamo jer je ograničen broj posjetitelja.




Sigurno se pitate, a shopping?


Nisam zaboravila, stižu dojmovi i oko toga. Woodbury Outlet, obavezno posjetiti i odvojiti barem jedan cijeli dan za posjet, naravno odvojiti vrijeme ali i novac. Čuli smo da je povoljno i da ima dobre robe ali nekako si sumnjičav jer sve je to individualno. Međutim, stižemo mi tamo, ja onako nervozna osoba za shopping, ne da se to meni baš, obično samo uđem bacim oko i zaključim, tu nema ništa. Skoro je i tamo bilo tako dok me mama nije uzela za ruku i počela mi pokazivati neke stvari, onda sam skužila da se moram skoncentrirati i gledati. Gledala sam ja, ali i trpala i trpala dok nisam natrpala, to je bilo strašno. Obavila sam odličan shopping i super povoljno prošla. Ostatak ekipe je također ispraznio sve što je imao, još veći shoppingholičari od mene. Toliko nam je bilo dobro, toliko nam je vrijeme brzo prošlo da smo već morali loviti zadnji bus za povratak prema NY-u, odluka je pala da idemo još jedan dan, i otišli smo.


Opelješili smo i njih ali i vlastite džepove, ne šalim se, otišla sam s jednim koferom, vratila se s dva kofera. Kad bolje razmislim, nas pet je otišlo s pet kofera, vratile smo se s devet, DEVET velikih kofera!! Bože dragi! Vraćam se doma s 2$ u džepu! "Only two dollars in my pocket", samo mi je ta pjesma odzvanjala u glavi!


2$ in my pocket!

BOSTON

Slijećemo rano ujutro, sjedamo na bus pa na metro i dolazimo do centra grada. Izrazito je jednostavno kretati se po Bostonu, na kraju krajeva, nije to tako veliki grad. Dogovor je bio da uživamo i doživimo grad bez nekog hard core tempa i moram ovo, moram ono. Šetali smo od ulice do ulice i upijali njegovu ljepotu.

Ulicama moga grada! :D

Boston nije Amerika, to je pravi mali europski gradić, barem mu je takva arhitektura, a i čar. Već oko 9 sati bili smo u centru, sve je još pusto, nigdje nikoga, gledamo se, što je ovo, di su ljudi. U Bostonu život počinje oko 10:00h pa nadalje, izašlo je sunce i počelo je lagano, sve više i više ljudi, nisu to horde kao u NY-u, tempo je ipak laganiji. Osjeti se da je to poslovan grad, ljudi samo rade, puno ekipe u odjelima i u nekom business mode-u.


Ima super kafića i dobrih restorana, počastili smo se s "fish and chips" u jednom restoranu, mislim da se zvao kod Joe-a. Hrana je bila odlična, bilo je puno domaće ekipe, a uvijek ideš di su lokalci jer onda znaš da nećeš pogriješiti.



Punog trbuha odlazim do vidikovca odakle se vidi cijeli Boston, grad o kojem sam sanjala čitav život sad mogu vidjeti i iz ptičje perspektive, osjećam se kao da mi sve svi snovi ostvaraju, znam da zvuči laim ali stvarno je tako i bilo.

Dan smo provele u cjelodnevnoj šetnji, laganom shoppingu, kavama, ručkovima, onako baš po našem guštu. Došlo je vrijeme da krenemo prema aerodromu, uzimamo taxi i pičimo, stižemo na vrijeme ali let nam kasni. Dok smo mi bili u Bostonu u NY-u je bio teroristički napad pa je povodom toga sigurnost stavljena na višu razinu.



Onako umorne od hodanja i povlačenja po aerodromu, premještanja s jedne stolice na drugu, vrijeme kao da stoji, a leta nigdje na vidiku. Sva sreća Starbucks mi je pored glave, pojela sam 100 muffina od borovnice, inače ih obožavam, a nervoza je napravila svoje. :) Kad ne mogu nigdje i ništa, barem ću jesti!


Nakon 2 sata čekanja, krećemo....Dok letimo nazad, vrtim si film, sumiram sve što sam vidjela i doživjela, srce mi je puno, osjećam se ispunjeno, dišem punim plućima jer stvarno: "Snovi se ostvaruju" ako istinski vjeruješ u njih. Zaboravljam i na ovih extra 2h sata kašnjenja.


Do nekog sljedećeg puta, Boston...



WASHINGTON D.C.


Vozimo se do piste za polijetanje, kroz prozor ugledam Trumpov avion, razočarana sam, tako sam mislila popiti kavu s njim, a on je očigledno u NY-u, ha dobro, možda je Melanija doma. Stižemo u ranim jutarnjim satima u D.C., prva postaja nam je naravno Bijela kuća i kava s Melanijom. Vrtimo se mi tako oko kuće, naslikavamo iz svakog kuta, padaju i selfiji, Melanije još nema, očigledno je da nećemo ni s njom popiti kavu... ništa, idemo do obližnjeg kafića na kavu pa ćemo do Pentagona.


Mislim si u sebi Isuse vidjet ću Pentagon, naravno da sam viđala slike Pentagona ali sam opet to nekako drugačije zamišljala, barem izvana, iznutra je sigurno spektakl. Čuvaju ga vojnici, duge cijevi su na svakih par metara. Hodamo mi okolo, istražujemo, nadobudna sam i vadim mobitel da uslikam, pa moram ovjekovječiti taj trenutak i pohvaliti se prijateljima. Samo što sam izvadila mobitel iz džepa, evo jednog od vojnika, daje mi upozorenje da nema slikanja, ha dobro, barem sam probala.... :)


Washington je izrazito čist grad, svaka dlaka je na svom mjestu, nema tu puno buke i horde ljudi kao u NY-u, vrlo je sličan Bostonu, posao, ljudi u odjelima, business mode... Većina stvari koje želiš vidjeti su besplatne i dovoljan ti je jedan cijeli dan da obiđeš sve što želiš..

Ne mogu reći da grad nije lijep, lijep je ali nije ostavio neki vau efekt na mene i nemam potrebu vratiti se opet. Zasad.

Navečer imamo let nazad za NY, veselim se vratiti "doma".



Za kraj jedna situacija koja nam se dogodila pri povratku iz Washingtona... Stižemo na La Guardiju, večer je, oko 22:30h, naručujem Uber preko aplikacije, problem je što gubim signal kad izađem s terminala i ne uspijevamo se naći s vozačem. Morat ćemo uzeti NY cab, nije to problem ali htjele smo biti sve skupa, ovako moramo odvojeno. U jedan taxi sjedamo Marina i ja, u drugi sjedaju mama, Anita i Seka.


Stižemo Marina i ja u apartman, ja trčim u kupaonu oprati kosu dok one ne stignu jer će biti gužva. Operem ja kosu, nema njih.... prošlo je već pola sata, a njih i dalje nema... ja već cupkam, pa dobro di su.. Sad je već prošlo 45 minuta, a njih i dalje nema, šaljem poruku mami ali ne odgovara, zovem, a nitko se ne javlja. Zovem Seku, isključen telefon, Anita se ne javlja. Sto filmova mi prolazi kroz glavu, već sam zabrinuta opasno. Stiže mi poruka od mame, stižemo uskoro. Pada mi kamen sa srca, nakon sat i pol, stižu one. Naime, taxi bez GPS-a i ikakve navigacije ih je vozio, izgubio se, nije znao naći apartman, one izlaze iz auta, na svom tečnom engleskom ga pičkaraju, pa u 21. stoljeću smo, ne možeš biti bez navigacije. Prilazi im vozač Lyfta, nudi im pomoć i dovodi ih do apartmana.

Stvarno ima dobrih ljudi koji su spremni pomoći u svakoj situaciji.



THE END

Nakon 2 tjedna lutanja vrijeme da se ide doma, moram priznati da sam se pomalo i veselila. Bilo mi je dosta ubitačnog tempa, koferi su spremni, a orao je stigao po nas.


Vratiš se doma, nakon par dana se slegnu dojmovi i onda shvatiš da ti fali. Fali ti nešto, fali ti ta energija, fali ti sve što si vidjeo i proživio, fale ti ulice, zgradurine, sve ti fali. Nastaviš maštati i maštati da ćeš se uskoro opet vratiti i to te drži. Kad se jednom zaljubiš, želiš još i još i još, nije ti dosta. Vrtiš slike, prisjećaš se i govoriš si...

USKORO se opet vidimo...


Putovanja te oblikuju i ostave ti lijepe uspomene i iskustva. Putovanje je kao droga, uvijek želiš još i želiš više. Lijepo ti je. Lijepo ti je doživjeti djelić tuđe kulture, lijepo ti je barem na kratko biti dio nečeg drugačijeg, lijepo ti je barem na trenutak biti netko drugi....



475 views